Evolution Hoax
Strahote Koje je Darvinizam Doneo Čovečanstvu
Ccetvrto Poglavqe: Darvinizam: Izvor Komunističkog Divqaštva
Ideologija koja je donela najveću štetu čovečanstvu nasiqem i divqaštvom - ispunila vek koji smo upravo ostavili za sobom i koja je najraširenija u svetu, je van svake sumwe komunizam. Komunizam, koji je dostigao svoj istorijski vrhunac sa dva nemačka filozofa Karlom Marksom i Fridrihom Engelsom (Friedrich Engels) u XIX veku, je prolio toliko krvi u svetu da je ostavio čak i naciste i imperijaliste za sobom. Doveo je do smrti nedužnih qudi i širewa nasiqa, straha i beznađa među čovečanstvom. CCak i danas kada neko govori o zemqama gvozdene zavese i Rusiji, javqaju se slike o zajednicama kojima vlada tama, magla i beznađe, beživotne ulice, problemi i strah. Bez obzira koliko se smatra da je komunizam srušen 1991, delovi koje je ostavio za sobom i daqe postoje. Bez obzira koliko "liberalizovan" jedan deo "nepopravqivih" komunista i marksista može da bude, materijalistička filozofija, tamna strana komunizma i marksizma i koja je okrenula qude od religije i moralnosti i daqe nastavqa da utiče na te qude. Ideologija koja je raširila teror na sve krajeve sveta u stvari predstavqa ideju koja ide unazad do drevnih vremena. Dijalektika je bilo verovawe da je celokupni razvoj u svemiru proizašao kao rezultat sukoba. Zasnovano na tom verovawu Marks i Engels su započeli analizu istorije sveta. Marks je tvrdio da je istorija čoveka istorija sukoba, da je tekući sukob bio između radnika i kapitalista i da će se radnici uskoro pobuniti i započeti komunističku revoluciju. Najizrazitija odlika dva osnivača komunizma je bila ta da su, kao i svi materijalisti i oni gajili veliku mržwu prema religiji. Marks i Engels su obojica bili potvrđeni ateisti i videli su odbacivawe religijskih uverewa osnovnim sa tačke gledišta komunizma. Ali Marksu i Engelsu je nedostajala jedna značajna stvar: da bi privukli širu javnost morali su da daju svojoj ideologiji naučni izgled. I opasan savez koji je doveo do bola, haosa, masovnih ubistava, okretawa brata protiv brata i separatizma u XX veku se tada pojavio. Darvin je predložio svoju teoriju evolucije u svojoj kwizi 'Postanak vrsta'. I koliko je zanimqivo da su osnovne tvrdwe koje je izneo bile upravo ona objašwewa koja su Marks i Engels tražili. Darvin je tvrdio da su se živa bića pojavila kao rezultat "borbe za opstanak" ili "dijalektičkog sukoba". Štaviše on je negirao stvarawe i odbacio religijska uverewa. Za Marksa i Engelsa to je bila prilika koju nije trebalo propustiti.
Marksovo I Engelsovo Divqewe DarvinuDarvin je bio od tako velikog značaja za komunizam da je samo nekoliko meseci pošto je Darvinova kwiga objavqena, Engels pisao Marksu, ";Darvin, koga upravo čitam, je izvanredan;". (78) Marks je pisao Engelsu 19. decembra 1860. govoreći, ";Ovo je kwiga koja sadrži osnovu u prirodnoj istoriji za naše gledište;". (79) U pismu koje je Marks pisao Lasalu (Lassalle), svom drugom prijatequ socijalisti, 16. januara 1861, rekao je: ";Darvinova kwiga je veoma važna i služi mi kao osnova u prirodnoj nauci za klasnu borbu u istoriji;", (80) otkrivajući tako značaj teorije evolucije za komunizam. Marks je otkrio svoje simpatije prema Darvinu posvećujući svoj najznačajniji rad, 'Kapital' (Das Kapital), wemu. U Darvinovoj kopiji Marksovog prvog izdawa nalazi se posveta Marksa, u kojoj opisuje sebe kao "iskrenog poštovaoca" engleskog prirodwaka. (81) Engels je takođe posvetio svoje divqewe Darvinu na drugom mestu: Priroda je test dijalektike i mora se reći... da u krajwem slučaju priroda radi dijalektički a ne metafizički... U toj vezi, ;Darvin mora da bude imenovan pre svih;. (82) Engels je hvalio Darvina i Marksa kao da su isti, "kao što je Darvin otkrio zakon evolucije u organskoj prirodi, tako je Marks otkrio zakon evolucije u qudskoj istoriji" rekao je. (83) U drugom svom radu, Engels je istakao Darvinov značaj zato što je razvio teoriju suprotstavqenu religiji. On (Darvin) je zadao metafizičkoj koncepciji prirode najjači udarac svojim dokazom da je sadašwi organski svet - biqke, životiwe i posledično tome i čovek - produkt procesa evolucije koji se odigrava milionima godina. (84) Kao i ovde, Engels je odmah pokazao kako je prihvatio Darvinovu teoriju pišući članak nazvan "'Uloga koju je imao rad u prelasku od majmuna do čoveka"' (The Part Played by Labour in the Transition from Ape to Man). Američki istraživač Konvej Zirke (Conway Zirckle) objašwava zašto su osnivači komunizma trenutno prihvatili Darvinovu teoriju. ;Marks i Engels su prihvatili evoluciju skoro trenutno pošto je Darvin objavio 'Postanak vrsta';. Evolucija, naravno, je bilo upravo ono što je osnivačima komunizma trebalo da bi objasnili kako je čovečanstvo moglo da nastane bez posredovawa bilo kakve nadprirodne sile i posledično tome mogla je da bude korišćena da podrži osnivawe wihove materijalističke filozofije. Darvinovo tumačewe evolucije - da je evolucija nastala delovawem prirodnog odabirawa - ;dala im je alternativnu hipotezu preovladajućem teleološkom objašwewu opažene čiwenice da su svi oblici života prilagođeni na svoje uslove sredine;. (85) Tom Betel, iz CCasopisa 'Harper's Magazine', objašwava suštinsku vezu između Marksa i Darvina na sledeći način: Marks se divio Darvinovoj kwizi ne iz ekonomskih razloga već zbog suštinskijeg da je Darvinov svemir bio čisto materijalistički i da wegovo objašwewe više nije ukqučivalo bilo kakvo pozivawe na neopazive, nematerijalne uzroke van ili 'iznad' wega. U tom značajnom pogledu, ;Darvin i Marks su istinski drugovi;. (86) Danas je veza između Darvinizma i Marksizma očigledna istina koju svi prihvataju. Marksovi biografi uvek to jednostavno iznose. Na primer, biografija Karla Marksa opisuje vezu na sledeći način: "Darvinizam je predstavio čitav niz istine koja podržava Marksizam i koja dokazuje i razvija wegovu istinu. Širewe darvinističkih i evolucionih ideja je stvorilo plodno tlo za marksističke ideje koje su trebale da budu prihvaćene od strane radničke klase... Marks, Engels i Lewin su davali veliku vrednost Darvinovim idejama i isticali wegov naučni značaj i na taj način je širewe tih ideja bilo ubrzano". (87) Kao što smo videli, Marks i Engels su bili oduševqeni da veruju da je Darvinov koncept evolucije formirao naučnu podršku za wihov sopstven ateistički pogled na svet. Ali ovo oduševqewe se pokazalo prevremenim. Teorija evolucije je doživela široko prihvatawe zato što je bila predložena u primitivnoj naučnoj sredini XIX veka i bila je puna grešaka kojima su nedostajale bilo kakve vrste naučnih dokaza. Nauka, koja se razvila u drugoj polovini XX veka, je otkrila neopravdanost teorije evolucije. To je značilo propast komunističkog i materijalističkog mišqewa isto koliko i darvinizma. (Za više detaqa vidi 'Evoluciona obmana' (The Evolution Deceit) Haruna Jahia (Harun Yahya)). Ali pošto su naučnici sa materijalističkim gledištima znali da je propast darvinizma takođe značila propast wihovih sopstvenih ideologija pokušali su da svim mogućim metodama prikriju propast darvinizma od qudi. Divqewe Marksovih i Engelsovih sledbenika prema DarvinuSledbenici Marksa i Engelsa, koji su doneli smrt milionima qudi i koji su bili razlog što stotine miliona drugih živi u bolu, strahu i nasiqu, su prihvatili teoriju evolucije sa velikom radošću i zanimawem. Xon N. Mur (John N. Moore) govori o vezama između evolucije i sovjetskih vođa koji su primenili Marksove i Engelsove ideje u Rusiji: Mišqewe vođa Sovjetskog Saveza je duboko ukoreweno u evoluciono gledište. (88)
Lewin je bio taj koji je ostvario Marksov projekat komunističke revolucije. Lewin, vođa komunističkog boqševičkog pokreta u Rusiji, je imao za ciq da svrgne carski režim u Rusiji oružanom silom. Haos posle Prvog svetskog rata je dao boqševicima priliku koju su tražili. Sa Lewinom na čelu, komunisti su preuzeli vlast oružjem oktobra 1917. Posle revolucije Rusija je bila scena krvavog trogodišweg građanskog rata između komunista i pristalica cara.
Kao i druge komunističke vođe, Lewin je često naglašavao da je Darvinova teorija bila suštinska osnova dijalektičke materijalističke filozofije. Jedna od ovih izjava otkriva wegovo gledište darvinizma: Darvin je učinio kraj verovawu da životiwske i biqne vrste nemaju međusobne srodnosti, osim slučajem i da su stvorene od strane Boga i time nepromenqive. (89) Trocki (Trotsky), koji je bio najznačajniji arhitekta boqševičke revolucije posle Lewina, je ponovo dao veliki značaj darvinizmu. On je izneo svoje divqewe Darvinu na sledeći način, Darvinovo otkriće je najveći trijumf dijalektike u celoj oblasti organske materije. (90) Posle Lewinove smrti 1924, Staqin, nadaleko smatran za najkrvavijeg diktatora u istoriji sveta, je došao na čelo komunističke partije. Tokom 30 godina wegovog vladawa, Staqin je pokušao da dokaže šta je to stvarno surovi komunistički sistem. Staqinov prvi značajni korak je bio da preuzme poqa seqacima koji su sačiwavali 80 procenata populacije Rusije u ime države. U ime ove politike kolektivizacije koja je imala za nameru da ukine privatnu svojinu, svi ruski usevi seqaka su sabirani od strane naoružanih službenika. Kao rezultat toga nastala je užasna glad. Milioni žena, dece i starijih koji nisu mogli da pronađu ništa za jelo su završili svoje živote umirući od gladi. Ukupan broj mrtvih samo na Kavkazu je bio jedan milion. Staqin je poslao stotine hiqada qudi koji su pokušali da se odupru wegovoj politici u sibirske surove radničke logore. Ti logori, u kojima su zatvorenici radili do smrti, su postali grob većini tih qudi. Na drugoj strani desetine hiqada qudi su pogubqeni od strane Staqinove tajne policije. Milioni qudi su primorani da se isele u najudaqenije krajeve Rusije, ukqučujući i krimske i turkestanske Turke. Ovim krvavim politikama Staqin je ubio oko 20 miliona qudi. Istoričari su otkrili da mu je to divqaštvo davalo veliko lično zadovoqstvo. Bilo mu je zadovoqstvo da sedi za svojim stolom u Kremqu i da pregledava liste onih koji su umrli u koncentracionim logorima ili koji su pogubqeni.
Osim wegovog ličnog psihološkog stawa, glavni uticaj koji ga je naveo da postane takav surovi ubica je bila materijalistička filozofija u koju je verovao. Staqinovim sopstvenim rečima, suštinska osnova te filozofije je bila Darvinova teorija evolucije. On je objasnio značaj koji je pridavao Darvinovim idejama: Postoje tri stvari koje činimo da bi oslobodili umove naših studenata. Moramo da ih naučimo starosti zemqe, geološkom poreklu i ;Darvinovim učewima;. (91) Dok je Staqin još bio živ wegov bliski prijateq iz detiwstva je opisao kako je Staqin postao ateista u kwizi 'Putokazi u Staqinovom životu' (Landmarks in the Life of Stalin): U vrlo ranom dobu, dok je još uvek bio učenik u crkvenoj školi, drug Staqin je razvio kritički um i revolucionarna osećawa. Počeo je da čita Darvina i postao je ateista. (92) U istoj kwizi, G. Glurxice (G. Glurdjidze), Staqinov prijateq iz detiwstva seća se kako je Staqin prestao da veruje u Boga i kako mu je rekao da je razlog za to bila ;Darvinova kwiga;, terajući ga da je takođe pročita. (93) Jedan značajan pokazateq Staqinove slepe vere u teoriju evolucije je bilo odbacivawe Mendelovih genetičkih zakona od strane sovjetskog obrazovnog sistema u periodu kada je došao na vlast. Ti zakoni, koji su prihvaćeni od strane celog naučnog sveta od početka XX veka, su negirali Lamarkovu tvrdwu da se "stečene osobine mogu preneti na naredne generacije". Ruski naučnik Lisenko (Lysenko) je video to kao težak udarac teoriji evolucije i u isto vreme kao veliku opasnost i izneo je Staqinu svoje ideje. Staqin je bio impresioniran Lisenkovim idejama i postavio ga je za šefa zvaničnih naučnih organizacija. Tako genetička nauka, koja je zadala težak udarac evoluciji, nije prihvaćena u naučnoj organizaciji ili školi Sovjetskog Saveza do Staqinove smrti. U Staqinovom periodu Sovjetski Savez se pretvorio u sredinu haosa u kojoj su životi miliona qudi bili neprestano pod pretwom i u kojoj su mogli da budu oteti, iako nedužni za bilo kakav zločin, u bilo kom trenutku, da bi prolazili kroz nezamisliva mučewa. Ne samo komunizam, već je i istorija fašizma, takođe, puna takvih stavova. Neki tumači istorije upadaju u grešku, kada procewuju te događaje, pokušavawa da pokažu da je osnovni uzrok za svo to divqaštvo i nemilosrdnost bio taj da su kao qudi, Lewin, Staqin, Mao, Hitler i Musolini imali neuravnotežene i psihopatološke prirode. Kakva je verovatnoća, da ceo svet upadne u ruke psihološki neuravnoteženih qudi u isto vreme? Očigledna i definitivna istina da su svi ovi qudi i ideologije pili iz istog bunara i da su svi prikazivani kao opravdani i kao jedini način od strane istog izvora. Ukratko postojala je još jedna kriva strana iza tih qudi. Uzrok zbog koga su ove nehumane i neuravnotežene vođe vukle milione qudi za sobom i koji im je dozvolio da vrše zločine, je bila prividna naučna sila i podrška koja im je data od strane materijalističke filozofije i darvinizma. Mao Ce Tung: Darvinov I Marksov Ambasador U KiniDok je Staqin vodio svoj totalitaristički režim, drugi komunistički režim koji je video darvinizam kao svoju naučnu podršku je osnovan u Kini. Komunisti pod vođstvom Mao Ce Tunga su došli na vlast 1949. posle dugog građanskog rata. Mao je postavio zlostavqački i krvavi režim, isto kao i wegov saveznik Staqin, koji mu je davao podršku. Kina je postala scena bezbrojnih političkih pogubqena. U narednim godinama, Maovi mladi militaristi, poznati kao "crveni čuvari", će uvući zemqu u atmosferu krajweg terora. Mao je otvoreno objavio filozofsku osnovu sistema koji je uspostavio govoreći, ";Kineski socijalizam je zasnovan na Darvinu i teoriji evolucije;". (94) Pošto je bio marksista i ateista i čvrsto verovao u evolucionizam, Mao je naredio da materijal za čitawe korišćen u tom ranom dobu "velikog koraka u napred" pismenosti budu dela CCarlsa Darvina i drugi materijali koji podupiru evolucionu paradigmu. (95) Kada su kineski komunisti došli na vlast 1950. uzeli su teoriju evolucije kao osnovu svoje ideologije. U stvari, kineski intelektualci su prihvatili teoriju evolucije mnogo ranije: Tokom XIX veka zapad je smatrao Kinu za usnulog diva, izolovanog i zaglibqenog u drevne tradicije. Nekoliko Evropqana je shvatilo ;koliko su žudno kineski intelektualci prigrlili darvinističke evolucione ideje i videli u wima podstrek za napredak i promenu. Po kineskom piscu Hju Šihu (Hu Shih) (Žive filozofije (Living Philosophies, 1931)), kada je kwiga Tomasa Hakslija 'Evolucija i etika' (Evolution and Ethics) objavqena 1898, odmah je odobrena i prihvaćena od strane kineskih intelektualaca. Bogati qudi su sponzorisali jeftina kineska izdawa da bi mogla da budu široko raspodeqena masama;. (96)
Tako su qudi koji su se okrenuli komunizmu i vodili komunističku revoluciji bili ti intelektualci koji su bili pod brzim uticajem darvinističkih ideja. Kini nije bilo teško, čak i sa wenim mnogim dubokim panteističkim uverewima i istorijom, da uvede klešta darvinizma i komunizma. U članku u časopisu 'New Scientist' kanadski darvinistički filozof Majkl Ruse (Michael Ruse) kaže, u vezi Kine ranog XX veka: ;Te ideje su se odmah ukorenile;, jer Kina nije imala urođene intelektualne i religijske prepreke prema evoluciji koje su često postojale na zapadu. Zaista u nekim pogledima, ;Darvin je izgledao skoro kao Kinez!;... Taoistička i neokonfučijanska misao je oduvek naglašavala "materijalnost" qudi. To da smo jedno sa životiwama nije bilo veliki šok... Danas, zvanična filozofija je marksistički lewinizam (svoje vrste). Ali ;bez sekularnog materijalističkog pristupa darvinizma (koji sada označava široku društvenu filozofiju), tlo ne bi bilo spremno za Maoa i wegove revolucionare da poseju svoje seme i požawu svoj usev;. (97) Kako je Majkl Ruse naveo, sa čvrstim prihvatawem darvinističkih ideja, Kina je lako primila komunizam. Kineski narod, zaveden darvinističkim idejama, je stajao i gledao sve masakre Mao Ce Tunga, jednog od najneobuzdanijih ubica u istoriji. Komunizam je bio uzrok gerilskih sukoba, krvavih činova terorizma i građanskog rata u veoma puno zemaqa, ne samo u Kini. Turska je bila jedna od wih. 1960-ih i 1970-ih, grupe koje su uzele oružje protiv države su uvukle Tursku u mračnu atmosferu terorizma sa snom o stvarawu komunističke revolucije u zemqi. Posle 1980. komunistički terorizam se spojio sa strujom separatizma i bio uzrok smrti desetina hiqada Turaka i policije i vojnika u toku svojih dužnosti. Komunistička ideologija, koja je donela krvoproliće svetu na taj način tokom 150 godina je uvek bila rame uz rame sa darvinizmom. CCak i danas, komunisti su najistaknutije pristalice darvinizma. Kada god neko pogleda na te krugove koji tvrdoglavo podržavaju teoriju evolucije, u skoro svakoj zemqi, vidi marksiste u prvim redovima. Jer kao što je Karl Marks rekao, teorija evolucije formira osnovu komunističke ideologije sa gledišta prirodne nauke i daje komunističkom nedostatku religije svoju najznačajniju lažnu naučnu potporu. Osnova Saveza Između Darvinizma I Komunizma: Mržwa Prema ReligijiKako je ranije objašweno, najznačajniji razlog za vezivawe materijalista i komunista za darvinizam je prividna podrška koju darvinizam daje ateizmu. Materijalistička filozofija je postojala tokom istorije, ali do XIX veka većina filozofa je bila ograničena na teorijske kwige. Najznačajniji razlog za to je bio taj da su do tog vremena najveći broj naučnika verovali u Boga i bili qudi koji su verovali u realnost stvarawa. Ali u XIX veku materijalistička filozofija i darvinova teorija su počele da se primewuju na prirodne nauke. Darvinizam je bio najveća osnova za nereligioznu materijalističku kulturu koja je obeležila XIX vek i koja je otkrila svoje efekte najviše u XX veku. Ideologije rođene iz te materijalističke kulture, kao što smo ispitivali, su zapalile vatre dva velika svetska rata, bezbrojnih građanskih ratova i činova terorizma, genocida, istrebqivawa i divqaštva. Na račun tih katasrofa desetine miliona qudi su izgubili svoje živote, a stotine miliona je bilo sramno zlostavqano i moralo da trpi najgori tretman. Teroristi na koje je uticalo darvinističko materijalističko gledište, kao životiwe za koje su tvrdili da su potekli od wih, su otišli na planine i živeli u pećinama u užasnim uslovima. Mogli su da ubiju qude bez premišqawa i da ubijaju bebe, starije i nedužne. Pošto nisu videli ni sebe ni druge qude kao živa bića stvorena od strane Boga sa dušom, umom, savešću i razumevawem, radili su jedni drugima ono što životiwe rade životiwama. Staqinovo razarawe desetina crkava i xamija je samo jedan pokazateq mržwe komunizma prema religiji. U svojoj kwizi 'Dugačak rat protiv Boga' (The Long War Against God), Henri Moris (Henry Morris) opisuje vezu na sledeći način: Uprkos svojih naučnih nedostataka, navodni naučni karakter evolucije je korišćen da bi se opravdale razne vrste bezbožnih sistema i praksi. Najuspešniji od wih, do sada, izgleda da je komunizam i wegovi sledbenici širom sveta su bili zavedeni da misle da komunizam mora da je ispravan jer je zasnovan na nauci evolucije. (98)
Neprijateqstvo koje su komunizam i materijalizam imali prema religiji se pokazalo u svom nasiqu tokom boqševičkog ustanka. Crkve i xamije su rušene, a među kategorijama koje su izbačene iz "novog socijalističkog društva", religiozni qudi su imali značajno mesto. Uprkos čiwenici da su većinu društva činili religiozni qudi oni su bili sprečavani od vršewa svojih religijskih obaveza. Da bi izuzeli nedeqe, kada hrišćani idu u crkvu, iz jednačine, koncept uobičajnog dana odmora je uklowen. Svi bi radili pet dana, ali dan odmora bi mogao da bude bilo koji. Te mere su namerno uvedene od strane komunista "da bi ubrzale borbu za eliminisawe religije". (99) Posle toga, 1928. i 1930. porezi koje su religiozni qudi plaćali su povećani deset puta, wihovi kuponi za hranu su im uzimani i više nisu mogli da koriste zdravstvene usluge, što je značilo da više nisu uživali nikakva građanska prava, često su bili hapšeni, uklawani sa svojih mesta i slati u izbeglištva. Do 1936. oko 65 procenata xamija i 70 procenata crkava je uništeno. Neke od najnasilnijih mera protiv religije su vršene u Albaniji. Komunistički vođa Albanije, poznat da nije bio religiozan, je bio Enver Hoxa, koji je 1967. proglasio Albaniju prvom zemqom "bez religije". Religiozni qudi bi bili odvođeni u pritvor bez razloga i neki od wih bi bili ubijani dok su u pritvoru. 1948. dva biskupa i 5 000 religijskih qudi je ubijeno. Muslimani su ubijani na isti način. Mesečni časopis 'Nendori' je objavio da je 2 169 xamija i crkava zatvoreno, od kojih je 327 bilo katoličkih. Razlog za svu ovu praksu je bio, bez senke sumwe, komunistički ciq formirawa društava koja bi slepo negirala postojawe Boga, koja ne bi imala ništa sa religijom i koja bi jedino verovala u i cenila materijalne stvari. U stvari, to je bila jedna od glavnih komunističkih meta, zato što su komunističke vođe znale da su jedino mogle da upravqaju onako kako su želeli qudima koji bi postali kao mašine i bezosećajni i najvažnije od svega, društva bez straha od Boga i koje bi mogli da nateraju da izvršavaju koliko god ubistava i koliko god zlostavqawa su želeli. Tvrdwe darvinizma, koje daju podršku ateizmu i koje opravdavaju razne vrste zlostavqawa, surovosti, sukoba i ubijawa, zabrawenih u religiji, su na taj način ohrabrivale sve vrste ideologija koje su prolivale krv i smatrale qudske živote za bezvredne u XX veku. Zbog toga je posledwi vek bio pun neprestanih ratova, masakra, pobuna, činova nasiqa, borbi i neprijateqstva.
Who could do greater wrong than someone who bars access to the mosques of Allah, preventing His name from being remembered in them, and goes about destroying them? Such people will never be able to enter them – except in fear. They will have disgrace in this world and in the hereafter they will have a terrible punishment. (Surat al-Baqara: 114) Zlostavqawe i nasiqe nametnuto svetu od strane darvinističkih komunista Anarhija i teror su dva nezamenqiva sredstva marksizma i komunizma. Marksistička težwa prema terorizmu i nasiqu se pojavila u eksperimentu pariske komune dok je Marks još uvek bio živ. Naročito, terorizam je postao nezamenqiv deo komunističke ideologije sa Lewinom, dok je pretvarao Marksovu teoriju u praksu. Komunisti prolivaju krv miliona qudi u svim delovima sveta i čine da qudi podležu bolu, strahu i nasiqu uspostavqajući terorističke organizacije. Kao što će se videti na narednim stranama, danas su sve komunističke vođe ostale u sećawu po zlostavqawu i ubistvima koja su izvršavali. Pa ipak uprkos tome neki krugovi još uvek pokrivaju svoje zidove slikama tih nemilosrdnih ubica krvavih ruku i još uvek prihvataju te sadiste za svoje učiteqe. Bez obzira koliko neki komunisti tvrde da nasiqe i terorizam nisu komunistička praksa i da su se oni samo odigrali u nekim pojedinačnim primenama komunizma i bez obzira koliko pokušavaju da operu komunizam, postoji neopovrgqiva istina: ;Osnivači komunizma su lično branili nasiqe i terorizam i videli ih neophodnim za svoju ideologiju;. Američki politički naučnik Semjuel Frensis (Samuel Francis) je imao da kaže sledeće po pitawu: ;Marks i Engels; su uglavnom bili izričiti u insistirawu da će revolucija uvek biti nasilna i da revolucionari moraju da koriste nasiqe protiv vladara, a ponekada su ;izražavali podršku terorizmu;. (100)
Karls Marks je rekao "ustanak je veština isto koliko i rat" i uzeo te reči od Dentona (Danton), jednog od najistaknutijih imena u "revolucionarnoj politici" kao princip, "de l'audace, de l'audace, encore de l'audace" (Napad, napad i ponovo napad!). (101) Postoje jasne Lewinove izjave u vezi neophodnosti sistematskog korišćewa terorizma. Evo nekih od wih: U stvarnosti država nije ništa sem mašine za potčiwavawe jedne klase drugoj. Diktatura je vladawe zasnovano direktno na sili i nije ograničena zakonima... Revolucionarna diktatura proleterijata je vladavina dobijena i održavana upotrebom nasiqa od strane proleterijata protiv buržoazije, vladavina koja nije ograničena bilo kakvim zakonima. (102) ;Uopšte nismo protiv političkih ubistava;... Samo u direktnoj, neposrednoj vezi sa masovnim pokretom mogu i moraju pojedinačni činovi terorizma da budu od bilo kakve vrednosti. (103) Da bi došli na vlast klasno svesni radnici moraju da pridobiju većinu na svoju stranu. Dok god se nasiqe ne koristi protiv qudi nema drugog puta do vlasti. (104)
Govoreći na skupu radnika, Lewin je dao zastrašujuću izjavu o tome koliko je terorizam bio nezamenqiv za wih: Ako se mase ne pobune spontano, ništa od ovoga neće dovesti nidočega... Dok god ne uspemo da tretiramo one koji sumwaju onako kako zaslužuju - metkom u glavu - nećemo nigde stići. (105) Jedan od najznačajnijih vođa oktobarske revolucije u Rusiji, Trocki, kaže sledeće kako bi potvrdio Lewinove reči: Ali revolucija zahteva od revolucionarne klase da postigne svoj ciq svim raspoloživim metodama - ;ako je neophodno, oružanim ustankom: ako je neophodno terorizmom;. (106) Trocki je otišao još daqe u drugom govoru, Naš jedini izbor sada je građanski rat. Građanski rat je borba za hleb... Živeo građanski rat! (107)
Ti principi takvih komunističkih teoretičara kao što su Lewin i Trocki su primeweni u praksu u boqševičkoj revoluciji u Rusiji. Tokom revolucionarnog perioda u jesen 1917. počeli su masakri velikih razmera, pqačke i neverovatno nasiqe. Oni qudi koji su bili protiv revolucije, ili za koje se pretpostavqalo da su protiv revolucije, su okupqani bez razloga, hapšeni i ubijani: kuće su pqačkane i rušene. Terorizam, koji je počeo sa Lewinom i Trockim se nastavio i postao još gori u Staqinovo vreme.
Harison E. Salizburi (Harrison E. Salisbury) iz časopisa 'The New York Times' je opisao zatvoreničke logore sovjetskog sistema kao: ...Ceo kontinent terora... u poređewu sa onima koji su izvršili stotine hiqada pogubqewa i milione smrti u sovjetskom sistemu terora, car je izgledao skoro dobroćudan... Naši umovi se zgražavaju pri pomisli o sistematskom, rutinskom zlu, pod kojim je tri ili četiri ili više miliona muškaraca i žena osuđeno svake godine na prisilan rad i izgnanstvo - i na način tako uobičajan da zatvorenicima često nije ni govoreno kakve su im presude bile... (108) Qudi koji nisu bili Rusi i naročito krimski Turci, centralnoazijski Turci i kozaci su bili izloženi terorizmu sovjetskog sistema. Specijalni sudovi 'Trojke', su uspostavqeni kako bi se rusko društvo očistilo od kozaka. Samo u oktobru 1920. te 'Trojke' su osudile više od šest hiqada qudi na smrt i te naredbe su trenutno izvršene. Porodice, a ponekad i susedi, onih koji su se suprotstavqali režimu i koji nisu uhvaćeni, su sistematski uzimani kao taoci i slani u koncentracione logore. Martin Latsis (Martin Latsis) na čelu jednog od tih logora u Ukrajni je priznao da su to bili logori smrti u jednom od svojih izveštaja: okupqani u logoru blizu Maikopa, taoci, žene, deca i starci borave u najužasnijim uslovima, na hladnoći i blatu oktobra... Umiru kao muve. Žene će urediti sve kako bi izbegle smrt. Vojnici koji čuvaju logor koriste to i tretiraju ih kao prostitutke.(109) Pod uticajem Darvina, komunistički revolucionari su ubijali qude na ludački način. Iz dokumenata tog vremena se čini da je jedini ciq bio potpuno istrebqewe. To je bilo kao da su verovali da će što više qudi ubiju, imati veći uspeh. To da su planirali da istrebe svakog za koga su sumwali da je bio protiv revolucije je otkriveno u jednoj od wihovih odluka:
CCeka (vanredni komitet za rat protiv kontrarevolucije (Extraordinary Committee for War Against the Counter-Revolution)) iz Piatigorska ;su neposredno odlučili da pogube 300 qudi na dan;. Podelili su grad na brojne kvartove i izabrali određen broj qudi iz svakog i naredili partiji da napravi liste za pogubqewe... ;U Kislovodsku, iz nedostatka boqe ideje, odlučeno je da se ubiju qudi koji su bili u bolnici;. (110) Kako je objavqeno u vodećem članku novina 'Crveni mač', koji je podržavao komuniste, komunisti su videli sve kao dopustivo i verovali da krv mora da se prospe da bi se boja crvene zastave ostvarila.
Nama je sve dopušteno jer mi smo prvi koji dižu mač ne da bi tlačili rase i sveli ih na robqe, već da bi oslobodili čovečanstvo svojih okova... ;Krv? Neka krv poteče kao voda! Neka krv zauvek umrqa crnu piratsku zastavu koju vijori buržoazija i neka naša zastava bude krvavo crvena zauvek!; Jer samo kroz smrt starog sveta možemo da se oslobodimo zauvek od povratka tih šakala! (111)
Pored svih tih mučewa, Staqin je osnovao "odrede za rekviziciju" koji bi uzimali na silu proizvode seqaka. Te jedinice su bile odgovorne za razne vrste zlostavqawa. 14. februara 1992. jedan inspektor je napisao: Zloupotreba položaja od strane odreda za rekviziciju, iskreno govoreći, su sada dostigle neverovatne nivoe. Sistematski, seqaci koji su hapšeni su svi zakqučavani u ambarima bez grejawa; zatim su bičevani i prećeno im je pogubqewem. Oni koji nisu ispunili svoje kvote su vezivani i primoravani da trče goli glavnom ulicom sela i zatim su zatvarani u drugi ambar bez grejawa. Veliki broj žena je bio prebijan dok se ne bi onesvestile i zatim su bacane gole u rupe iskopane u snegu... (112) Staqin je verovao da je Španija predstavqala prilike za Sovjetski Savez i da bi mešawe u tu zemqu donelo plodove. Iz tog razloga uzeo je stranu i podržao komuniste u španskom građanskom ratu. Ali sa tim terorizam iz Sovjetskog Saveza se preneo na Španiju. Jedan primer zlostavqawa i mučewa koji se odigravao tamo je bio koncentracioni logor u kome je 200 antistaqinista držano od početka 1938. "Kada su staqinisti odlučili da otvore čeka", jedna žrtva se priseća; Malo grobqe se čistilo u blizini. CCekisti su imali đavolsku ideju: ostavqali bi grobove otvorenim, sa skeletima i telima u raspadawu slobodnom pogledu. Tu su zakqučavali najteže slučajeve. Imali su neke naročito surove metode mučewa. Mnogi zatvorenici su obešeni za noge, naopačke, više dana. Druge su zakqučavali u male ormane sa samo malim otvorom za vazduh blizu lica kroz koji su mogli da dišu... Jedan od najgorih metoda je bio poznat kao "fioka"; zatvorenici su bili primorani da se skupe u male četvrtaste sanduke nekoliko dana. Neki su tu držani bez mogućnosti da se imalo pomere 8 do 10 dana. (113) Papa Pie XI je 1931. imao da kaže sledeće o nasiqu koje je komunizam nametnuo svetu u enciklici 'Quadragesimo Anno': Komunizam uči i traži dva ciqa: ;nemilosrdni klasni rat i potpuno ukidawe privatnog vlasništva;. To ne čine tajno ili skrivenim metodama, već javno, otvoreno i primewujući sva moguća sredstva, čak i najnasilnija. Da bi postigli te ciqeve nema ničega čega bi se bojao, ničega što bi poštovao ili što bi mu bilo sveto. Kada dođe na vlast, svirep je u svojoj surovosti i nečovečnosti. ;Užasan masakr i razarawe kroz koje je doneo propast velikim regionima istočne Evrope i Azije to pokazuju;. (114) Kako ovaj izvod navodi, glavni ciqevi komunizma su bili nemilosrdan klasni rat i potpuno ukidawe privatnog vlasništva. Drugim rečima ciqe je bio primeniti teoriju evolucije, koju je Darvin primenio na biološku oblast, na qudska društva, a da bi qudska bića bila, kao divqe životiwe u prirodi, u sukobu, u ratu. Katastrofe koje je doneo komunizam se nisu zaustavile u Rusiji. Jedna od zemaqa najgore pogođena među onima na koje se rađirio je bila Kina. Darvinista Mao Ce Tung I Wegovi MasakriKineski komunistički vođa Mao je imao dva značajna vodiča: jedan od wih, koga smo dodirnuli ranije, je bio Darvin, a drugi je bio Staqin. Ta dva smrtonosna imena, koja su se spojila u Maovoj ličnosti, su dovela do velikih tragedija i ostavile svoj trag na dugi, mračni period u kineskoj istoriji. Između 6 i 10 miliona qudi je direktno ubijeno po Mao Ce Tungovim naređewima, desetine miliona kontrarevolucionara je provelo veliki deo svojih života u zatvoru, gde je 20 miliona od wih umrlo. Između 20 i 40 miliona qudi je umrlo od gladi između 1959. i 1961, u periodu zvanom "veliki korak unapred", kao užasan rezultat Maove ekstremističke politike. Masakr na trgu Tjenmen juna 1989. (oko hiqadu mrtvih) je jedan primer onoga što je Kina prošla u svojoj skorašwoj istoriji. Ubistva i genocid usmeren protiv muslimanskih Turaka u istočnom Turkestanu se i daqe odigrava. Veliko divqaštvo i neverovatne stvari su se desile kada se komunistička revolucija odigrala u Kini. Qudi, koji su bili pod efektima nekakve vrste masovne hipnoze, su podržavali razna vrsta divqaštva i pokazivali tu podršku vičući dok su gledali ubijawe. Kwiga 'Le Livre Noir du Communisme' (Crna kwiga komunizma), koju je pripremila grupa istoričara i profesora, je opisala komunističku divqačku praksu na sledeći način: Svi qudi su bili pozvani na javna suđewa "kontrarevolucionarima" koji su skoro bez izuzetaka osuđivani na smrt. Svi su učestvovali u pogubqewima, uzvikujući "ubi, ubi" crvenim čuvarima čiji je zadatak bio da iseku žrtve na delove. Ponekad su delovi kuvani i jedeni, ili su delovima silom hraweni članovi porodice žrtve koji su još uvek bili živi i posmatrali. Tada su svi bili pozvani na gozbu, gde su jetra i srce bivšeg zemqoposednika podeqeni, i na skupove na kojima bi govornik imenovao redove odsečenih glava sveže nabijenih na kolčeve. Ta opčiwenost osvetničkim kanibalizmom, koji je kasnije postao uobičajen pod Pol Potovim režimom, je odjek veoma drevnog istočnoazijskog arhetipa koji se često javqa u kataklizmičkim trenucima kineske istorije. (115)
Gorki Danak Komunističkog DivqaštvaSlični primeri divqaštva su doživqeni u svakoj zemqi u kojoj je komunizam vladao, Kamboxi, Severnoj Koreji, Laosu, Vijetnamu i istočnoevropskim i afričkim zemqama. Taj krvavi danak je iznet u 'Crnoj kwizi komunizma' na sledeći način: Ovi zločini teže da se uklope u prepoznatqiv obrazac čak iako praksa donekle varira zavisno od režima. Obrazac ukqučuje pogubqewe na različite načine, kao što su streqački odredi, vešawa, davqewa, prebijawa i u izvesnim slučajevima, ubijawa gasom, trovawa, ili "saobraćajne nesreće"; razarawe populacije glađu, kroz glad izazvanu od strane čoveka, nedavawe hrane, ili oboje; deportacija, tokom koje smrt može da se desi prilikom transporta (ili fizičkim istrebqewem ili zatvarawem u malom prostoru), u nečijem mestu stanovawa, ili prisilnim radom (istrebqewe, bolesti, glad, hladnoća). Periodi opisivani kao vremena "građanskog rataĆ su složeniji - nije uvek lako napraviti razliku između događaja prouzrokovanim sukobom između vladara i pobuwenika i događaja koji mogu pravilno da budu opisani jedino kao masakr civilnog stanovništva. Svejedno, moramo da počnemo od negde. Sledeća gruba procena, zasnovana na nezvaničnim procenama, daje neku sliku o razmeri tih zločina: Sovjetski Savez: 20 miliona mrtvih Svi ovi različiti komunistički režimi i organizacije su delili jednu zajedničku psihologiju: sva qudska osećawa kao što su milosrđe, pravda i saosećawe su potuno izgubqeni. Odjednom su qudska društva postala poqa rata i masakra nalik na divqe životiwe koje su pokušavale da žive i da pronađu hranu. Na isti način na koji se divqa životiwa bori sa drugim članovima sopstvene vrste oko hrane i teritorije, tako su se i qudi ponašali kao "životiwe" na isti način. Pošto ih je rođewe Darvina naučilo da su u osnovi životiwe, a kako se životiwe bore za opstanak, tako isto i oni moraju da se ponašaju na isti način. Ovi nehumani pokreti su mislili da su dobili poštovawe noseći lažnu naučnu masku. Jedini razlog zbog koga su boqševičke vođe mogle da govore toliko ponosno i otvoreno o agresiji, terorizmu i masakru je bilo odobrewe koje su dobili od Darvinove teorije evolucije. U svojoj kwizi 'Evolucija za prirodwake' (Evolution for Naturalists), P. X. Darlington (P. J. Darlington) priznaje, kao evolucionista, da je divqaštvo prirodan rezultat teorije evolucije i da je to ponašawe čak opravdano: Prva stvar je da su nam sebičnost i nasiqe svojstveni, nasleđeni od naših najdaqih životiwskih predaka... ;Nasiqe je, onda, prirodno za čoveka, proizvod evolucije;. (117) Kao što je jasno iz ovog evolucionističkog priznawa, bilo je savršeno prirodno komunističkoj ideologiji, koja je prihvatila Darvinovu teoriju evolucije za svog vodiča, da gleda na druga qudska bića kao na životiwe, da ih tretira na način koji nije dostojan ni životiwa i da ih zlostavqa. Jer onaj koji prihvata komunističko darvinističku ideologiju zaboravqa da ima Tvorca, razlog za svoje postojawe u svetu i da će morati da mu odgovara o onome što je činio. Kao rezultat toga, kao i sva qudska bića koja nemaju strah od Tvorca, postaje sebična stvar koja misli samo na sopstvene interese, nemilosrdni tiranin, čak i divqi ubica. There are only grounds against those who wrong people and act as tyrants in the earth without any right to do so. Such people will have a painful punishment. (Surat ash-Shura: 42)
Komunizam Je Užas Prouzrokovan Nedostatkom ReligijeSvako ko razmatra masakre, ubistva i patwe koje su qudima namerno naneli komunisti, nacisti ili kolonijalisti, će se zapitati kako su pristalice tih ideja mogle toliko da se udaqe od obične čovečnosti. Jedini razlog za divqaštvo i zlostavqawe koje su ove vođe nanele je nedostatak religije i čiwenica da ti qudi nisu imali strah od Boga. CCovek koji se boji Boga i ima čvrstu veru u zagrobni život neće biti sposoban za izvršavawe bilo kakvog zlostavqawa, prevare, nepravde i ubistava koja smo opisali. Štaviše, koliko god bio ohrabrivan, neko ko veruje u Boga i zagrobni život neće nikada biti naveden da sledi takve iskrivqene ideologije. Ali qudi koji nemaju nikakvu religiju i strah od Boga ne znaju za granice. Uz malo ohrabrewa osoba koja veruje da su on i druga stvorewa evoluirala slučajem od nežive materije, koja veruje da su wegovi preci bili životiwe i koja prihvata da ne postoji ništa osim materijalnog, lako može da izvrši bilo kakvu vrstu surovosti. Na prvi pogled može da izgleda da ti qudi ne povređuju nikog: ali pod pravim okolnostima mogu da se pretvore u ubicu koji izvršava masakre, ubice koje tuku qudu ili ih izgladwuju samo zato što ne prihvataju wihove ideje, qude ispuwene mržwom, gađewem i nasiqem. Zato što pogled na svet i vrednosti u koje veruju to zahtevaju. 1983. godine, Aleksandar I. Solžewicin (Alexander I. Solzhenitsyn), dobitnik nobelove nagrade za kwiževnost, je održao govor u Londonu u kome je pokušao da objasni zašto se toliko zla desilo wegovom naroduCC Pre pola veka, dok sam još uvek bio dete, sećam se da sam čuo starije qude koji nude sledeće objašwewe za velike nesreće koje su snašle Rusiju: ";Qudi su zaboravili Boga; zbog toga se sve ovo desilo;". Od tada sam proveo 50 godina radeći na istoriji naše revolucije; u tom procesu sam pročitao stotine kwiga, sakupio stotine ličnih svedočewa i već u osam kwiga dao sopstveni doprinos naporima da se raščisti lom koji je ostao za prevratom. Ali kada bih danas bio zapitan da što je sažetije moguće formulišem glavni uzrok razarajuće evolucije koja je progutala do nekih 60 miliona naših qudi, ne bih mogao da iznesem to preciznije nego da ponovim: ";Qudi su zaboravili Boga; zbog toga se sve ovo desilo;". (118)
Objašwewe Solžewicina je potpuno tačno. Zaista, jedina stvar koja je mogla da uvuče društvo u toliki užas, da zažmuri pred raznim vrstama zlostavqawa, da gleda sa strane, je zaboravqawe Boga. Dok Bog nikada ne zaboravqa i nikada ne greši. Surove komunističke vođe su mislile da su postavile sopstveni sitem za vladawe društvima na zemqi i mislili su da poseduju veliku moć i snagu. CCak su održavali tajne sastanke, na kojima su šaputali jedni drugima o daqim zlostavqawima koja će nanositi qudima da bi povećali svoju snagu i moć. Ali dok su sve to radili, Bog je znao za to i odgovoriće šta su to radili. Zatim su tu grupe koje su pratili te surove vođe, koje su puzile za wima. Ti qudi su zlostavqali sami sebe zaboravqajući religiju Tvorca i prateće darvinističke vođe. Qudi sami donose zlo koje se deđava u svetu. Jedini način da bi se te katastrofe sprečile od nanošewe štete čovečanstvu je ponovo taj da qudi žive sa verom u Tvorca i zagrobni život i da ne zaboravqaju da će morati da odgovaraju za sve što čine. On the Day Allah raises up all of them together, He will inform them of what they did. Allah has recorded it while they have forgotten it. Allah is a Witness of all things. Do you not see that Allah knows what is in the heavens and on the earth? Three men cannot confer together secretly without Him being the fourth of them, or five without Him being the sixth of them, or fewer than that or more without Him being with them wherever they are. Then He will inform them on the Day of Rising of what they did. Allah has knowledge of all things. (Surat al-Mujadila: 6-7) Then there are the groups who followed these ruthless leaders, who crawled along behind them. Their situation has been revealed in the Qur'an. It was announced in the verse "Allah does not wrong people in any way;rather it is people who wrong themselves." (Surah Yunus: 44) In other words these people oppressed themselves by forgetting the religion of Allah and following Darwinist leaders. Another holy verse announces that people bring about the evil that happens in the world themselves: Corruption has appeared in both land and sea because of what people's own hands have brought about so that they may taste something of what they have done so that hopefully they will turn back. (Surat ar-Rum: 41) The only way to prevent these disasters from bringing harm to mankind again is for people to live with faith in Allah and the hereafter and without forgetting that they will have to account for everything they do. And, in the light of the Qur'an, which Allah sent down for all people, for them to possess the good moral features, such as love, compassion, mercy, and devotion, which are commanded in it. Anyone who acts rightly, male or female, being a believer, We will give them a good life and We will recompense them according to the best of what they did. (Surat an-Nahl: 97)
Literatura78- Conway Zirkle, Evolution, Marxian Biology and the Social Scene, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1959, pp.85-87 79- Conway Zirkle, Evolution, Marxian Biology and the Social Scene, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1959, pp.85-87 80- Conway Zirkle, Evolution, Marxian Biology and the Social Scene, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1959, pp.85-87 81- Stephen Jay Gould, Ever Since Darwin, W. W. Norton & Company, New York 1992, p. 26 82- Friedrich Engels, Socialism: Utopian and Scientific, Foreign Languages Press, Peking 1975, p. 67 83- Gertrude Himmelfarb, Darwin and the Darwinian Revolution, London: Chatto & Windus, 1959, pp. 348-9 84- Friedrich Engels, Socialism: Utopian and Scientific, Foreign Languages Press, Peking 1975, p. 67 85- Conway Zirkle, Evolution, Marxian Biology and the Social Scene, (University of Pennsylvania Press, 1959), pp.85-86 86- Tom Bethell, "Burning Darwin to Save Marx”, Harper's Magazine, (December 1978), p.37 87- Karl Marx Biyografi (The Biography of Karl Marx), Öncü Yayınevi, p. 368 88- John N. Moore, The Impact of Evolution on the Social Sciences, Impact No. 52, www.icr.org/pubs/imp/imp-052.htm 89- Marshall Hall, Hitler, Lenin, Stalin, Mao et al: The Role of Darwinian Evolutionism in Their Lives, http://www.fixedearth.com/hlsm.html 90- Alan Woods and Ted Grant, Reason in Revolt: Marxism and Modern Science, London:1993 91- Kent Hovind, The False Religion of Evolution, http://www.royalse.com/scroll/evolve/ndxng.html 92- E. Yaroslavsky, Landmarks in the Life of Stalin, Moscow: Foreign Languages Publishing House, 1940, pp. 8.; cited by Paul G. Humber, Stalin's Brutal Faith, Vital articles on Science/Creation October 1987, Impact No. 172 93- E. Yaroslavsky, Landmarks in the Life of Stalin, Moscow: Foreign Languages Publishing House, 1940, pp. 8.; cited by Paul G. Humber, Stalin's Brutal Faith, Vital articles on Science/Creation October 1987, Impact No. 172 94- K. Mehnert, Kampf um Mao's Erbe, Deutsche Verlags-Anstalt, 1977 95- Marshall Hall, Hitler, Lenin, Stalin, Mao et al: The Role of Darwinian Evolutionism in Their Lives, http://www.fixedearth.com/hlsm.html 96- Robert Milner, Encyclopaedia of Evolution 1990 p.81 97- Michael Ruse: The Long March of Darwin, New Scientist 103, August 16, 1984: 35; cited in Henry M. Morris, The Long war Against God, Baker Book House, 1989, pp.85-86 98- Henry M. Morris, The Long War Against God, Baker Book House, 1989, p. 57 99- Nicolas Werth, "Le Pouvoir soviétique et l'Eglise orthodoxe de la collectivisation à la Constitution de 1936", Revue d'études comparatives Est-Quest nos. 3-4, 1993, pp.41-49 cited by Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 172 100- Samuel T. Francis, The Soviet Strategy of Terror, The Heritage Foundation, 1981, p. 46 101- V. I. Lenin; Collected Works, 4th English Edition, Progress Publishers, Moscow, 1964, p. 180 102- V. İ. Lenin, The Proletarian Revolution and The Renegade Kautsky (Moscow: Foreign Languages Publishing House, 1952, pp. 32-33, 20) 103- V. I. Lenin, Collected Works, Moscow, Volume 35, p. 238 104- V. I. Lenin, Collected Works, Vol. 24, pp. 38-41, Progress Publishers, Moscow, 1964 105- V.I. Lenin, Polnoe sobranie sochinenii, (Complete Collected Works), Moscow, Gos.-izd-vo polit. Lit-ry, 1958-1966, 35: 311, cited by Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 59 106- Ann Arbor, Leon Troçki, Terrorism or Communism, University of Michigan Press, 1961, p. 58 107- Protokoly zasedanii VSIK 4-sozyva, Stenograficheskii otchet (Protocols of the sessions of the CEC in the fourth phase: Stenographic account) (Moscow, 1918), p. 250 108- Harrison E. Salisbury, "Reading The Gulag Archipelago is like no other reading experience of our day," Book-of-the-Month Club NEWS, Midsummer, 1974, pp. 4,5. 109- Russian Center for the Conservation and Study of Historic Documents, Moscow, 17/84/75/59, cited by Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 100 110- Quoted in V.I. Brovkin, Behind the Front Lines of the Civil War: Political Parties and Social Movements in Russia, 1918-1922, Princeton: Princeton University Press, 1981, p. 353, cited by Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 101 111- Krasnyi Mech, no.1 (18 August 1919), p.1 cited by Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 102 112- Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 119 113- Quoted in Julian Gorkin, Les Communistes contre la révolution espagnole, Paris: Belfond, 1978, p.181, cited by Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 342 114- Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 29 115- Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 470-471 116- Stéphane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek, Jean-Louis Margolin, The Black Book of Communism, Harvard University Press, 1999, p. 4 117- P.J. Darlington, Evolution for Naturalists, 1980, s. 243-244 118- Edward E. Ericson, Jr., "Solzhenitsyn - Voice from the Gulag", Eternity, October 1985, pp. 23, 24. |